Blagoslovom grančica, spletenih od posebne masline, puljke, simbolično započinje Veliki tjedan. Na Veliki četvrtak gradi se Isusov grob koji se ukrašava raznobojnim cvijećem i bršljanom, a oko groba se stavlja žito posađeno u zdjelicama i bijeli grah. Od crkvenih pobožnosti koje se odvijaju na Veliki petak, najpoznatije je ljubljenje križa. Na Veliku subotu domaćice imaju pune ruke posla – bojaju jaja, pripremaju kolače i hranu koju će blagosloviti na sutrašnjoj uskrsnoj misi. Crkva se te večeri ukrašava bijelim i crvenim cvijećem.
Otok Pašman s površinom od 63 km2 i sa svojih 3 100 stanovnika pripada zadarskoj skupini otoka. S otokom Ugljanom povezan je mostom u prolazu Ždrelac. Od Zadra i Biograda dijeli ga Pašmanski kanal. Zanimljivo je to da morske struje u tom dijelu mora mijenjaju svoj smjer svakih 6 sati i to čini Pašmanski kanal jednim od najčišćih kanala na Jadranu. Kontinuitet življenja na ovom otoku postoji od prapovijesti, o čemu svjedoče ostaci ilirskih gradova, vile rustike,
samostani na brdu Ćokovac kraj Tkona i u mjestu Kraj. Ždrelac je jedno od čak 11 mjesta (Ždrelac, Banj, Dobropoljana, Neviđane, Mrljane, Đarotul, Mali Pašman, Pašman, Kraj, Ugrinić i Tkon) koja su se smjestila na sjeveroistočnoj strani otoka. Prvi put u jednom pisanom dokumentu ime Zdrelac spominje se davne 1396. godine, a taj njam podatak govori o tome kako je mjesto već tad bilo naseljeno i razvijeno. Zdrelac je nastao oko crkve sv. Luke, a poslije se proširio na nekoliko uvala i brežuljaka uključujući i novo naselje blizu mosta.
Moja baka najpouzdaniji je izvor u otkrivanju uskrsnih običaja u Zdrelcu. Naime, dan pred samu Cvjetnicu ona odlazi na jedno malo brdo koje se zove Vršina jer tamo bere grane od posebne masline — puljke, koje će isplesti i nositi na procesiju. Te masline nisu nešto posebno drugačije od drugih, ali imaju uže lišće i dulje staglice pa se jedino one mogu plesti, a da ne puknu. Za isplesti jednu takvu granu, iskusnim rukama kao što su bakine, treba samo desetak minuta pa ona to rado plete, ali ipak ne za cijelu obitelj, već samo za one mlađe, unuke.
Na samu Cvjetnicu, gotovo svi mještani odlaze na misu i na procesiju koja prolazi kroz sami centar mjesta, oko crkve i starog mlina, uz učiteljičinu kuću do Solina i naše ceste do crkve. Svi nose samo maslinove grančice, ispletene ili ne, ali ne cvijeće ili palmine grane kao što je negdje običaj.
Kako se bliži Uskrs, sve više se ljudi priprema na dostojno slavljenje tog dana. Na Veliki četvrtak, osim slavlja u crkvi, kada se peru noge u znak sjećanja na Isusovu poniznost i pranje od grijeha, skupljaju se ljudi za dogovor oko cvijeća i svega ostalog potrebnog za daljnja crkvena slavlja. Svake se godine skupe tri obitelji, tako da pojedina obitelj dođe na red za nekoliko godina. Na Veliki četvrtak te obitelji u crkvi grade Kristov grob, a kolone koje predstavljaju kamenje njegova groba pletu se raznobojnim cvijećem i bršljanom. Cvijeće se skuplja po mjestu, svatko donese koliko može, a ako ga nema dovoljno, kupuje se ono najbolje i najljepše. Čak se i oko velikih svijeća, koje gore cijelu noć od četvrtka na petak, pletu vijenci. Oko groba, osim cvijeća, stavlja se žito posađeno u zdjelicama i bijeli grah. Taj se grah sadi na početku Korizme, kao što se u Došašću sije pšenica, ali se ne stavlja na svjetlo, već sve to vrijeme raste u mraku tako da bude baš bijel. Kao što je rekla moja baka: “Ko ricave kose od starog čovika.” Veliki četvrtak završava tako da se vežu zvona u crkvi, i više se ništa ne pjeva. Umuknu svi zvuci u znak spokoja.
Na Veliki petak slavi se Kristova muka i zbog toga se skida s oltara i od svuda sve cvijeće koje je dan prije donešeno. Ljudi toga dana, posebno na otocima, jedu ribu, dok neki poste na kruhu i vodi kako bi očistili svoje tijelo od ovozemaljske hrane i nasitili se hranom s neba, hranom Božje riječi. Poste, da osjete bar malo Kristova otkupljenja i da imaju udio u njegovoj patnji koja je podnesena upravo zbog njihovih krivica. Navečer se ide na misu na kojoj se odvija poseban obred ljubljenja križa Isusova. Svatko ide pred raspelo, klekne i ljubi slavni križ svog spasenja u znak prihvaćanja Isusa Krista za svog Gospodina i u znak ljubljenja vlastitog križa preko kojeg kršćani jedino mogu doći do života vječnog.
Na Veliku subotu slijedi iščekivanje i priprava. U domove se unosi živost, peku se slatke torte, pletenice u koje se stavi po jedno jaje, bojaju se jaja u kori od kapule da dobiju lijepu crvenkastu boju. Ponovno se kiti crkva cvijećem i to sada crvenim i bijelim – bijelim u znak otkupljenja i nevinosti krvi Kristove, a crvenim kao znak silaska Duha Svetoga i kao znak ljubavi Božje prema svom otkupljenom narodu. Sve je spremno za Uskrs, i sve što se čini i radi, vezano je za taj dan.
Na uskrsno jutro, središnji događaj je slavljenje svete Euharistije. Na misu ljudi nose jaja, slatke torte, vino, kapulu i ulje, zahvaljuju Bogu na darovima, te mole blagoslov i naredne godine. Na Uskrs u crkvi zvone posebna zvona, puno malih i velih zvona koja imaju jak i prodoran, nagovještajni zvuk uskrsnuća koji se gromovito širi cijelim mjestom kao znak da je tamu pobijedilo Svjetlo i kao znak pozivanja vjernika na euharistijsko slavlje. Nekada su na sam dan Uskrsa stari ljudi uzimali križ iz crkve i nosili ga od kuće do kuće i ljudi bi opet ljubili križ Kristov. Sada više tog običaja nema.
Ovi uskrsni dani vežu ljude, posebno one koji žive u malim mjestima. Uče ih zajedništvu i pomaganju. U svakom mjestu običaji su jedinstveni, ali ih danas ima sve manje i polako nestaju.
Teks napisala: Dubravka Ivuša
The post Uskrsni običaji na otoku Pašmanu i okolici appeared first on Narodni.NET.